18.

Sjedimo Miko Petrović i ja na teracu ispod Stojine Rozaklije, pijemo Petrovu Lozu iz ćikara, mezimo skorup iz mješine i Kastradinu. Ne da ni se pomjerit od miline! Gledamo kako dolje u Goge kosovi zoblju grožđe, e da će ostanut za iduću Lozu? Uvijamo kotroban, pušimo, pa onda Loza, pa Kastradina, ne valja kvariit ono što je dobro počelo, kad će Miko Petrović : "Mogli bi ođe sjeđet do sudnjega dana a obaveze ?" "Koje crne obaveze, sve što možeš danas ostavi jadan za sjutra ili neki drugi dan", ozvah se ja . "Pozva ne je Prota iz Smiljana da ga posjetimo а то se ne da odložit", reče Miko Petrović, skoči i naredi što da ni se spremi za put. "Kad se mora nije teško", rekoh ja i popih po boce zbog puta. Opremiše ne ka da ćemo Karakorum osvajat : Petar dade demižon Loze i jedan veći Vranca, sir i Kastradinu. Stoja ni dade pogaču i pešes kila janjetine ispod sača. Vijenac ukljeva i smokve neću ni pominjat ! Pođi mi, oj, oj, bolj, bolj u dok dlanom udariš o dlan trides iljada puta, eto ne u Liku ! Lika bješe ka Crna Gora kad bi prorijedio oni silan krš. Dođemo mi u Smiljan, ižljubimo se s Protom, Bogu pomolimo i zafalimo i sjednemo za sofru. A na sofri pečen brav, lički sir i krtola. Nasu ni Prota svoju prepečenicu, da me nisu dojili Lozom, reka bi mirne duše da bolju rakiju u žifot nijesam proba ! Uz rakiju zače se i priča. Prota pametan i obrazovan mimo ljude, milina ga bješe slušat. U neko doba javi se Miko Petrović : "A Boga ti velikoga dobri moj Proto, đe ti je Nikola ?" "Poša je jutros na potok", odgovori Prota i ka da mu bješe neprijatno, "no ajte da popijemo" i nasu ni opet. Ne ostavi ga Miko Petrović : "Da ti što ne kriješ od nas, da nije pod kakvom manom ?" "Nije pod manom ni da Bog ali je mimo braću, nije ka ostala đeca . Eto koliko juče je skočio s krova s lumbrelom u ruke, ima je glavu slomit !" Prekide ga Miko Petrović : "Ajmo da popijemo pa ćemo poć da ga potražimo, srce mi ne bi oprostilo da ga ne vidim !" Kad popismo, povede ne Prota jednom stazom i za po ure naiđosmo na potok. Zadrža ne rukom Miko Petrović i stavi prs na usta : "Potiše, eno ga Nikola !" Pritajismo se iza jednoga GRMENA, bješe velik da LAFU IZAĆ iz njega NE BI BILO TRUDNO. Nikola je kleča uz potok i ka zamađijan gleda nešto ispred sebe. Nijesam moga izdržat, ne stigoše me spriječit i priđoh Nikoli. Da je top puka ne bi ga čuo а kamo li mene, toliko je bio zanijet ! Poprijeko potoka bio je prebačen štap i na njega bjeu nataknute nekakve štice koje je potok okreta. Zablejah se i ja te me iznenadi glas Mika Petrovića : "Zdrav mi i veseo bio mili moj Nikola." Saže se, podiže dijete i ižljubi ga u oba obraza. Mali se privi uz njega ponavljajući : "Samo me ti razumiješ, samo me ti razumiješ..." Viđeh kako se razniježi Miko Petrović i suza mu muška zaigra u oko ! Spušti momčića, zagrli ga i okrenu se put nas : "Prijatelji i braćo, ovo u potok nije pusta dječja igra no uvod i predigra u ono što će Nikola napravit u velji svijet, proslaviće se ka ijedan ! Za Smiljan će znat i oni što ne znaju đe je Jevropa !" "Imaju u Ameriku jedni veliki bukovi које zovu Nijagara, е onđe će Nikola napravit čudnovatu spravu po principu ovijeh štica те razbucat svjetsku tmušu i ljudima donijet svijetlo jače no iljadu šterika ! No to će bit tek početak, ova glava i pomilova Nikolu, će u vjeke vjekova bit LUČA MIKRO i MAKROKOZMA cijeloga svijeta !" Zgledasmo se Prota i ja а Miko Petrović nastavi : "Para će mu vazda falit za njegove projekte i niko ga neće razumijet, eto ka vas dvojica danas ! Kakav je svojeglav i ponosit, odbiće da dijeli velju nagradu s nekakvijem Edisonom koji se proslavio praveći polumrak, cijepajući Bambus na vlakna. A i nagradu je osnova neki dinamitaš е da bi okaja grijehe." "Mnoga će ga zloba pratit i mnogi će mu kučice podmetat ali će bit, malo zaista, i drugijeh koji će ga slavit ka sveca Novoga Doba. Poljubi Nikolu u glavu, uze ne pod ruke i ojdosmo. Usput ni još reče da će prezime TESLA uć u svetsku nauku i dovijek ostat u nju ! I još : "Dobri moj Proto i prijatelju, Nikola jeste mimo svijeta ali SVIJET NIJE ONO ŠTO MIŠLJASMO, ođe se BARJAKTARIMA DARIVA EVROPA a i Amerika nije ni za mrvu bolja ! Nikola će dugo poživjet i nećete mi vjerovat, golubovi Novoga Jorka ostaće mu jedini prijatelji do kraja žifota." Zaćuta Miko Petrović nas dvojica, Prota i ja, ionako mučasmo i vratismo se za sofru pomiješanijeh osjećanja .

Bog i Vrijeme jedan su sudija !