2.

Lijeno teče rijeka Salinas. Miko Petrović i ja zavrnuli nogavice do ispod koljena, spuštili noge u vodu, zabačili štapove, pušimo, pijemo Lozu i duši dajemo odušak. Vrućina i zapara, uši ni oće opanut ka murve a nama se ne da pomjerit.

U neko doba pogladi brke Miko Petrović : "E kako bi ni dobro došla sad bira Nikšićka!" Ne avetaj jadan, rekoh glasom promuklijem od suvoga grla. Okrenu se Miko Petrović oko sebe, stavi dva prsta u usta i zviznu. Dok dlanom o dlan, iza nekakve kupinove drače, ispade crnpurasto dijete s vrbovijem prutom u rukama. Nepovjerljivo me odmjeri i poče palcem lijeve noge šarat po pijesku.

"Džono, reče mu Miko Petrović, ojdi do Pera i uzmi tri piva Nikšićka ali da budu ledna ka sisa od vještice." Obrnu se mali i nogama u prkno.

"Ko ti je ovi Džono, priupitah Mika Petrovića?"

"Komšijsko dijete, ada znaš onoga Štajnbeka, prva kuća do Adžovića?"

Ne bi mnogo kad evo ti Džona. Zapalismo, odlismo iz boce za mrtve i počesmo da pijemo oni nektar Božji!

Zuje muve oko nas, Salinas PANTA REI, ka što bi reka dobri i pokojni Heraklit a mi ne patišemo. Pođe Džono još deset puta dok se ne prenuh: "A Boga ti velikoga Džono, što ti u žifot činiš bez što pecaš i ođe s nama biru piješ?"

"Pišem, reče dijete."

"A što pišeš crni sine, začudi se Miko Petrović?"

"Pravo da vi rečem, već sam sve napisa, stidljivo će Džono."

"Što si napisa, upitah dijete?"

"Roman, reče dijete i saže glavu."

"Nijesi zar, prozbori Miko Petrović?"

"Jesam Bogomi, pocrvenje mali."

"O čemu si pisa, blago ću ja da ne povrijedim dijete?"

"O rodnom kraju, promuca Džono."

"Nemo mi reć, promrmlja Miko Petrović, gledajući kroz dno od boce."

"Neka te, rekoh, pa đetetu : jesi li što istraživa...ka Vladika Danilo?"

"Čitaćete kad bude štampano, ispravi se momčić, pa dodade tiše: no sam ve stio pitat...još nijesam smislio..."

"Što, pridiže se Miko Petrović?"

"Nijesam smislio naslov romana, reče Džono, dvoumim se između Zapada i Istoka...."

"Slušaj Džono sine moj, rekoh gledajući Mika Petrovića kako otvara bocu, NA ZAPADU NIŠTA NOVO a istočno..."

U taj mah, Miko Petrović pošto je popio po boce, mljacnu slasno i reče: "Ovo ođe je pravi raj!"

Znam što ću, skoči Džono, roman ću nazvat ISTOČNO OD RAJA !

Svaka ti je namjesto, složismo se u glas Miko Petrović i ja.