6.

Sjedimo Miko Petrović i ja u BAŠTU SLJEZOVE BOJE i preko volje pijemo meku šljivovu rakiju, kad eto ti ga Fransoa I : "Đe ste, đe si, u obraze, sjedi oli popit...?" Iznenadi ne Fransoa Prvi: "Donesi bisage", dozva paža lijepoga ка da ga je Leonardo kod Verokija u atelje pravio ! Donese momčić, Franjo zavuče ruku i izvadi, nećete mi vjerovat, četiri boce Remy Martin-a! Bačismo Miko Petrović i ja onu splačinu, ja po Remijy, Miko Petrović po Martin-u а Franjo ne tapše po ramena i samo zbori : "Živi i zdravi bili i đeca vi zdrava bila !"

Kad popismo, sjeti se Miko Petrović : "Kojim dobrom, dobri moj i pošteni Franjo ?" Počeša se po glavi Fransoa Prvi : "Muka me ufatila u dvor, kad gođ sjednemo da ijemo a jelo neslano! Žena mi je za kuvara uzela nekakvu Riku Zarai i otad se nijesam osolio ! Jedem nečesove travuljine, zobljem špice ka tica i kusam čorbuljine!" Diže čašu Miko Petrović, nazdravi, usu u grlo, pa će: "Riješit ćemo to , nemoj itat." Umiri se Fransoa, poruči piće, opušti se, Bogomi i zapjeva! Prifatismo Miko Petrović i ja, kafana se pretvori u uvo, nekakva se milina razli po ljudima Trajasmo tako neko vrijeme, činjaše se da smo u oblacima, kad ni se prikuči nekakav mrčo.

"BENVENUTO moj dobri ČELINI", viknu Miko Petrović ! Upoznasmo se, poruči ČELINI piće i zapjeva s nama. U neko doba, POŠTO MRKNI I POŠTO VEČERAJ а PUK SE POČE U JEDNU KUĆU SAKUPLJAT, okrenu se Miko Petrović ČELINIJU: "Jesi li mi napravio ono što sam ti poručio ?" "Obraz valja čuvat", ozva se ČELINI, čeprkajući po nečesovoj vreći. Izvadi neko čudo od zlata i slonove kosti i dade ga Miku Petroviću. Odmjeri ga Miko Petrović sa svijeh strana i pruži Franju : "Evo, ovo ti je slanik s kojijem ćeš uć u Istoriju", pa se okrenu put ČELINIJA : "а i ti bi moga što napisat da ostane za buduća neka pokoljenja, jer POKOLJENJA DJELA SUDE, ŠTO JE ČIJE DAJU SVJEMA ! "Napisaću tvoj žifot", zaradova se ČELINI. "Ni da Bog, tvrdo će Miko Petrović, napisaćeš svoj žifot i nazvaćeš ga MOJ ŽIVOT !"