14.
Vraćamo se jedne noći Miko Petrović i ja IZ TOPLA HAMAMA i taman da prođemo pored BAŠČE STAROGA IMAMA, kad me povuče Miko Petrović ! Začudih se i šćah da ga priupitam što to čini, kad on kroza zube : "Moramo se sklonit da ne ne vidi Aleksa."
Sakrismo se iza jednog duvara а ја ne izdržah no provirih : U HLADU JASMINA stojaše prelijepa EMINA KĆI STAROG IMAMA, ZALIJEVAŠE ĐULE, što li činjaše, no mi ne dade Miko Petrović :
"Neka jadan ne bio, oli da te vidi Aleksa, bi se postidio !"
"Aleksa, Aleksa, brecnuh se ja, što se ima postiđivat !?"
Nagoh se ja još jednom, ne dade mi đavo mira i viđeh Aleksu kako preko nekakvoga šimšira gleda u Eminu. Mjesec probi kroz oblake i viđe ga lijepa Emina. A jes bila lijepa, STID JE NE BI BILO DA JE KOD SULTANA, no tu ti ni HODŽIN ZAPIS NE BI POMOGA !
Aleksa skide žirado, nakloni se i NAZVA JOJ SELAM .
Emina se napravi ка da ga nije ni čula ni viđela, ZAITI U IBRIK VODE i ka da je Hortikulturu diplomirala, PO BAŠČI ĐULE ZALJEVATI ODE, pedantno ! Mišljah da i dalje pratim razvoj situacije ali se navrže Miko Petrović : "Ajmo u Kujundžiluk da popijemo što, pušti ih jadan !"
Riješim ja kad neki VJETAR DUHNU, pa kako duhnu, NIZ PLEĆI PUSTE а bila ni je okrenuta leđima, RASPLETE JOJ ONE PLETENICE GUSTE. ZAMIRISA KOSA, koji ZUMBULI i PLAVI i bijeli spram tog mirisa ! Od njega mi se KRENU BURURET U GLAVI а viđeh kako i Aleksa posrnu !
Zašušta oni šimšir, krcnuše grančice, LIJEPA EMINA se okrenu put Alekse i POGLEDA GA MRKO da mrče bit ne može !
Shvatih jadnoga Aleksu, on bi za njom CRKA ali koja vajda kad ona za njim ne HAJAŠE NITI ALČAK !
Privoljeh se Miku Petroviću, iskradosmo se pa pravo u Kujundžiluk .
Sjedosmo u jednu bašču poiznad Neretve, poručismo Lozu Hepokovu, onu jaču i mučasmo neko vrijeme. Onda će Miko Petrović tužnijem glasom : "E moj Aleksa, moj dobri i pošteni Aleksa, NIJE SVIJET ONO ŠTO MIŠLJASMO а i GRKI SU TAMO ZALOGAJI HLJEBA..."
Ne izdržah : "LJEPŠA JE OD PRIMORKINJE VILE I SVJETLIJA OD NJENOG ĐERDANA!"
Zamučasmo opet.
Poče da PADA PROHLADNI MRAK А VRH HRIDI CRNE POČE DA TRNE ZADNJI RUMENI ZRAK.
Popismo još pojednu i ojdosmo.
Нема коментара:
Постави коментар