15.

Nije prošlo ni hiljadu tri stotine četeres i osam godina odkako su nesoji raspeli Hrista, zadesimo se Miko Petrović i ja u Firencu. Nekad lijep i prelijep grad a sad grdilo! MASKA CRVENE SMRTI POODILA Firencu i sve zavila u jad i čemer! Popadao narod ka snoplje, mrci se raspadaju po ulica, bazdi do neba ! Nema se đe sjest i popit što. Nije bilo druge no da se Bogu priklonimo pa što bude ! Spuštimo prkna Miko Petrović i ja na skaline od SANTA MARIJE NOVELA, zapalimo po duvan i gledamo ono čudo i pokor. Sjedimo mi tako uru, dvije, oko nas ćikova ka mrava, kad viđesmo, mene se učinje šest no Miko Petrović ih prebroja i reče : "Sedam." Sedam đevojaka, žena, što znam, vas u crno ka što је vrijeme i situacija nalagala, viđesmo dakle kako uljegoše u crkvu. Začudo, zdravo izgledahu ! Ka na mig ustasmo Miko Petrović i ja i za njima u crkvu. Okreni, obrni po crkvi i viđesmo ih u jedan ćošak, glava uz glavu i nešto ćućore... "Oćemo li se primać", upitah Mika Petrovića ? "ŽENE LAŽU SUZE PROSIPLJUĆI", osiječe Miko Petrović no se one u ti mah nasmijaše i on reče " Ajde, može bit da ni se posreći, jer NIKO GADNO KA TURČIN NE LAŽE a ođe ih ne vidim ni jednoga." Prikučismo se mi kroz onu tmušu do iza jednoga stuba, moga sam im miris osjetit. Kakoću one ka kokoši i čusmo im imena . Jedna se zvala, mene se učinje da je glava među njih, PAMPINEJA, druga FIJAMETA, pa onda FILOMENA, EMILIJA, LAURETA, NEIFILA i ELIZA. Iz njihovog kakotanja nije bilo teško razabrat da su odlučile da idu od mjesta do mjesta i provode se kako znaju i umiju najbolje, dok Kuga ne mine ili im žifot ne uzme! Sve su se lijepo dogovorile no ispade problem : "Jes da dogovor kuću gradi, reče ona PAMPINEJA ali bez muške glave ne vrijedi nam ni počinjat !" Počešah se po obrazu i okrenuh se put Mika Petrovića. U to iz mraka ka da iz morskijeh dubina izroni, priđe ni čoek vas nakićen, lijepa stasa а Bogomi i glasa : "Đe si Miko Petroviću brate i Vojvodo ?" "Đe si Jovo, ĐOVANI moj lijepi", ozva se Miko Petrović. Ruke šire u lica se ljube. Upozna me Miko Petrović : "Ovo ti je Jovo iz Boke ali ga ođe zovu ĐOVANI BOKAČO. Čudo od čoeka, Istorija će ga pamtit, ni Vojvoda Draško mu nije ravan !" Pozva ne Jovo ĐOVANI na piće kad pored nas PAMPINEJA i onijeh šest јој drugarica. "Sam Bog ve je posla", viknuše u glas ! Ipričaše nam što su naumile i zamoliše ne ka junake i ljude od obraza da pođemo šnjima. Tretiraće ne ka braću, to mi se ne dopade baš ali nam ića, pića i razgovora neće falit. "Razgovoru nikad kraja, Miko će Petrović, ali nemojte da pića zafali !" "Svaka ti je namjesto", složismo se Jovo ĐOVANI i ja. Spakovaše se one, mi bjesmo spremni ka na sablju udarit i pođosmo . Bilo ni je lijepo da ljepše bit ne može ! Pića je bilo da smo se mogli kupat u njega. O iću vi neću ni zborit, ne bi mi vjerovali. Bilo je i „onijeh“ stvari ali mi obrazu ne priliči da o tome zborim ! Ko ne vjeruje neka čita Jova iz Boke, BOKAČA, tu je sve crno na bijelo! Svih deset dana koliko smo bili šnjima, BOKAČO је zapisiva sve što se zborilo i tvorilo a nije falio ni kod ića i pića a Bogomi ni kod „onijeh“ rabota ! Miko Petrović je sve muški podnio, nije se istica no porijeklo nije moga sakrit ! Lijepo smo se slagali i nije bilo riječi do pred kraj kad BOKAČO reče da će objavit knjigu od onijeh zapisa i nazvat je KUGA ! "Lijepi moj i pošteni ĐOVANI, reče Miko Petrović, da se KAMI kojijem slučajem zoveš ALBER, ne bi ima ništo protiv no kumim te Bogom velikijem, nazovi knjigu DESETICA." "Moga bi je nazvat i DEVET I PO NEDELJA", rekoh ja, tek da se čuje i moja . "A mogu li DEKAMERON po grčki, upita BOKAČO, ljepše zvuči а i bolje će se prodavat !?"

Amin, rekosmo Miko Petrović i ja !