9.

Navalili Turci na lomnu Crnu Goru, ucrno im se majke zavile ! Žare i pale, otimaju tamo đe se nema što što otet, sijeku junačke glave. Siječemo i mi njiove ali ne možemo postić, ima ih da igla na zemlju ne može panut ! Svijet ravnodušan ka što je vazdan bio, misle : Nije to naša kuća! Velika Bretanja podupire Turke đe goj može, Matuška Rusija se svojijem jadom bavi. U Crnu Goru nesloga, svako vuče na svoju bandu, zlo da gore bit ne može ! Sjedimo Miko Petrović i ja u baštu hotela Grand, pijemo Lozu i mezimo Njeguški sir i pršutu. Ukćemo, znoj ne probija ali muci nema oduška! "Što nam je činjet", pitam Mika Petrovića ? "VAKAT DOĐE VALJA VOJEVATI, PRIVOLJET SE CARSTVU NEBESKOME," otpuhnu Miko Petrović, otpi Lozu pa nastavi : "No prije svega valja nać glavara koji će ne izmirit, zatrijet sjeme zla, poslijed ćemo lako."

Gledam ga, mrki mu brci pali po ramena, čelo mu se stuštilo ka nebo nad Lovćenom prije groma i sve nekako drkti .

U to graja na ulicu ispred hotela. Miko Petrović glave ne diže. Skočih sa stolice i ižljegoh iz bašte. Niz ulicu nahrupila sila od svijeta, bačaju kapice u vis, poneki uždi malu pušku a svi veseli, lica im sjakte od radosti, pjesme pjevaju ka da sa Vučjeg Dola doode ! Kad bjeu pored nas, viknuh : "Što je braćo ako za Boga znate, što se u ovo nedoba veselite ?" Neki momčić da mu Bog pomože, bješe mi najbliži i ču što viknuh, skoči te me ižljubi u oba obraza i plačući od radosti prozbori : "Evo ni spasa! Bog veliki injegova sila nam ga je posla, u dobri čas... "Koga, ufatih momka za ruku, koga ni je posla ?"

Momče mi pokaza nekakvoga čoečuljka kojega nosahu na ramena vojvode i serdari. "To je ruski Car, doša je da ni bude Gospodar. " Svi u glas : "Bog ni je posla Cara Šćepana.... i taman da uzmu ariju, ču se glas Mika Petrovića: "Zalud se radujete braćo moja ! Bog je jedan а ovo što vi jaše po ramena,то je braćo LAŽNI CAR ŠĆEPAN MALI ! Ako mi ne vjerujete, pitajte Vladiku Rada !