11.

Sjedimo Miko Petrović i ja, mezimo Kučki sir i Kastradinu i zalivamo ih Nikovijem Vrancem, kad neka graja ! "Što je ovo", viknu Miko Petrović, "ne može čoek sjes ni pet ura da počine..." i poče se nervirat ! "Neka te Miko Petroviću rekoh, sjedi, viđeću ja što je." Digoh se uz viteški napor od stola i ižljegoh na ulicu. A tamo pritiska svijet, ne mogah se ni laktovima probit ali čuh đe ljudi zbore, jedni : "Svaka mu čast i čest, Kraljeviću na tebe je carstvo, neko im je mora turit prs u oko, e jes ga majka rodila..." a drugi : "nije mora baš glavnu džadu, što li će posijat, bolje je bilo dok je cijedio suvu drenovinu...", ništo ne razabrah ! U to se oni svijet utiša, moga si miša u duvar čut i viđeh kako se narod razdvoji kao kad se more pred Mojsijem povlačilo ! Otvori se prolaz kroz pučinu a nekakva spečena bakica, vas u crno, izlježe . "Jevrosimo sestro mila", čuh Mika Petrovića, nijesam ga u onu fertutmu ni vidio kad je doša. Podiže onu bakicu, ižljubi je u oba obraza i upita : "A Boga ti velikoga moja Jevre, oli mi reć što je ovo danas ?" "Ne pitaj me dobri moj Miko Petroviću", uzdahnu bakica i viđeh đe joj suza kliznu niz bijelo lice. "Onaj moj nije ima drugo što da čini no je uzeo ralo i volove i počeo da ore turske drumove !" Sjede je Miko Petrović za sto, poručismo piće i kad joj se krv vrati u obraze, Miko će Petrović : "Dijete je to jadna, oli da prozborim koju šnjim ?" "Ne vjerujem e će bit efekta, odhuknu Majka Jevrosima, dva dana sam ga molila da ne čini to, slala sam ga poočimu ali ka da duvaru zborim !" "I đe je sad", upitah ja ? "Eto ga ore glavnu džadu а svijet se skupio ka na Ćabu", uzdahnu Jevrosima, popi Lozu i diže oči put neba : "Đe si sad moj Vukašine, što mi te odnese mutna i krvava Marica, da vidiš što ti sin čini, da vidiš kako majčinu suzu ne poštuje !" Pa se okrenu put nas : zaklinjala sam ga i majčinim mlijekom ali koja fajda kad pije vino, POLA PIJE, POLA ŠARCU DAJE." Popi još jednu Lozu pa se sva pogruži. Zagrlismo je Miko Petrović i ja i počesmo je tješit. "Oćemo li zvat Vilu Ravijojlu, rekoh ja, možda će ni ona pomoć ?" "To ti je sine druga pjesma", prošapta drktavijem glasom Majka Jevrosima i još se više skupi . "Ajmo da popijemo pa ćemo viđet što ćemo", reče Miko Petrović. Taman ni Pero donese kilo Loze, kad se uzburka ona svjetina, poče bježat, nastade krkljanac, STOTINA IH ISPOD NOGA OSTA ! Na glavnu džadu ispadoše Turci, cijela ordija, krvavijeh očiju, vitlajući sabljama i povikaše u glas : "More Marko ne ori drumova !" Tek tad viđeh Kraljevića Marka čela natuštena, iz očiju mu munje sijevahu, crnjaše MU SE NEŠTO U ZUBIMA, KANO JAGNJE OD POLA FODINE : "More Turci ne gazte oranje !" Turci jopet :...ne ori, Marko :...ne gazte...to potraja ljetnji dan do podne ! "Ođe dobra bit ne može", rekoh i obrnuh se na Majku Jevrosimu. Jevra ublijeđela, mignu mi na Mika Petrovića. Bješe ga PJENA POPANULA, POLA BIJELA A POLA KRVAVA ! Skoči Miko na noge lagane i on DOZVA HRTA KARAMANA, nijesam se baš razabra u to, no nikad se ne zna kod Mika Petrovića ! Nijesam moga a da ga ne opomenem : "Miko Petroviću, nemo prenaglit, obraza ti !" STADE VRIJEME ka ono KAD JE OTIŠA HASE i dok se prenuh, stvori se Miko Petrović do Marka, šanu mu nešto na uvo i vrati se za sto. Nasu ni Lozu, osmjeh mu se razli po licu ka što se zora razliva preko Kučkoga Koma ! Pogledasmo Marka, Kraljević se okrenu put Mika Petrovića i ka da ga pogledom upituje ? "Ela momčino", ozva se Miko Petrović i diže čašu !

Ne časeći časa, DIŽE MARKO RALO I VOLOVE I RAŠĆERA TURKE NA BULJUKE !