19.

Put nanese Mika Petrovića i mene do pod Troju. Onđe rat, izmiješali se konji i junaci, živijeh podosta а mrtvijema se broja ne zna. Raspitasmo se malo i koliko razabrah, krv je pala zbog nekakve ženetine. Rekoše joj i ime, mene se učinje Helena. Zboraše se i o drugijema : Agamamnonu, nekakvome Laokonu koji se s sinovima oko zmija bavio, te o Ahilu koji je vazda ima problema s crevljama i što ti ja već znam o kome još ? Ljudi trpe a konji njište, prizivaju se bogovi i ovi i oni, krvi do koljena, neki bjeu SA ŠTITOM a neki NA NJEMU, no pobjednik se ne naziraše . Stojimo mi usred one fertutme, gledamo zidine Troje, sjetih se Skadra i šćah da pitam Mika Petrovića oćemo li, i kome pomoć ? Okreni se i obrni oko sebe mačevi mi oko glave sijevahu а Mika Petrovića niđe ! Mišljah već da se sklonim da ne smetam, kad mu začuh junački glas : "Đe si Homere pobratime, e jes mi milo što se vidimo ! Pozdravio te Višnjić i poručio ti da se bolje poje uz gusle." Probih se kroz oni boj i viđeh Mika Petrovića đe se grli i tapše po ramena s jednijem starcem duge bijele brade i sljepačkim cvikerom na nos. Upozna ne Miko Petrović : "Ovo ti je pravi ratni dopisnik а ne ona makanja Hemingvej u Espanju ! On ođe bilježi i piše budući najpoznatiji Epos u Istoriju." Opipa mi lice oni Homer i pozva ne da kod njega što izijemo i popijemo. Đe kod njega pomislim, kad se na zemlju ne može stat, sve mrc do mrca ? Ni na Goru Kakarićsku kad smo Turke posjekli, nije bilo ovako ! Povede ne Homer kroz ono čudo i pokor, glave ni bjeu na lutriju i gle čuda, nađosmo se pred jedan čador ! Uljegosmo u njega i dal je dobro dihtova ili što drugo, unutra se nije čuo ni glas ! Gorahu šterike, sofra bješe postavljena. U jedan ćošak od čadora bješe stočić i na njega divit i artija. Na zemlju ležaše velika rpa zgužvane artije. "Ka da si mi u problem dobri moj Homere", našali se Miko Petrović ? "I jesam Bogomi", huknu starina i poče skupljat one artijčine. "Sjedi jadan da popijemo, imaš kad, sjedi da ljucki porazgovaramo pa ćemo riješit problem", reče Miko Petrović i prifati se boce. A u bocu Nektar Olimpijski! Okrenusmo mi pešes boca i poče ni bit vrućina ka ono kod Vučinića na Vranjske Njive, kad je zbog sjevera zalaga peć. "Oj Homere dilbere..." započe Miko Petrović, taman da prifatim kad će Homer : "Tebe je do pjesme Petroviću а ја oka ne mogu sklopit, nikako da pronađem GNIJEZDO đe mi se GENIJE VIJE ! Izmiješa sam bogove i junake, žene s jabukama, SUDANIJE nekakvoga Parisa, ne znam đe mi je glava i kako ću ovo dokrajčit ?" "LJUDI TRPE A ŽENE NARIČU", javih se ja. Pogleda me Miko Petrović, pa će : "Ako ćemo tako i VELJA KRUŠKA U GRLO ZAPANE ali se nijesmo ođe sakupili da se kruškama bavimo no Homerov problem da riješimo ! Sipaj ni po jednu, reče mene, pa da počnemo. Ovo je MALI KORAK za nas troicu ali je VELIKI ZA ČOVJEČANSTVO !" Popismo mi a Miko Petrović uze one artije i poče ih čitat. Mi se u uvo pretvorili ! "Koncepcija ti je dobra, okrenu se put Homera Miko Petrović, ono s Atinom ni ja ne bih bolje sročio ali ti fali razrešenije, niđe se ne vidi kako je riješen Trojanski problem ?" "Pa još nije riješen", usudi se Homer bojažljivo, "nit se Trojanci predaju nit Grci mogu unić u Troju." Zasuka brke Miko Petrović, isprazni čašu i reče : "Možeš li mi dobavit spisak vršnijeh grčkijeh junaka ?" Homer se okrenu, iz jednog toboca uze svitak i pruži ga Miku Petroviću. "A nu prinesi mi šteriku", reče mi Miko Petrović, razvi svitak i poče ga čitat. Usne mu se micahu ка popu Dimu kad čitaše leturđiju. "Ko ti je ovi Odisej", diže glavu Miko Petrović ? "On ti je s nekakvoga školja đe se izdaje za kralja, oženjen je nekom Penelopom koja prosi ili je prose, ima i sina, pominje se i neki svinjar koji će ga poznat kad budne vrijeme. U vezi šnjim pominju se i pjevajuće pola žene a pola ribe, slijepi džinovi i što ti već ne ! Pitam se kako je uopšte uljega u ti spisak ?" "Volio bi da popričam šnjim", reče Miko Petrović ka da nije čuo Homera. Otvori vrata od čadora Homer i viknu : "Oj Odiseju, oj !" Ne prođe mnogo а u čador ulježe čoek onizak i snažan, grgurave svijetle kose i kratke podkresane brade, s štitom u lijevoj i krvavijem mačem u desnoj ruci. Oči mu igrahu ka jaja na ugrijano maslinovo ulje, snimio ne je jednijem pogledom. Predstavi se, rekosmo i mi čegovići smo i sjede s nama. Nazdravismo, popismo i poslije nekoga vakta, reče Miko Petrović : "A Boga ti Odiseju kako mislite da finišate ovu trojansku fertutmu, koliko sam steka uvid, situacija je status quo." Popi Odisej još jednu, koliko da pročisti grlo i nekako potuljeno reče : "Da ni je upas u Troju, druga bi se ođe pjesma pjevala..." "Da baba ima muda...", ne izdržah ja. Ošinu me zlim pogledom Odisej pa se okrenu pur Mika Petrovića : "Podigli su one zidine, sve se nadaju е će ih Šliman pronać kroz vjekove, ne možemo im ništa! Izginućemo ka kad ŽNJETVA DOĐE PRIJE REDA !" "Konju jedan", viknu Homer nervirajući se ! Odisej se hitro prifati mača, no se ubači Miko Petrović : "Konj ! Konj je ono što ni ođe treba !" Zagrli Homera i diže desnu nogu kа da će oro zaigrat, "ojha, ojha, pozlatila ti se Homere ! Sipaj ni po jednu da nazdravimo pa ćemo Odisej i ja razradit detalje". Popismo mi po pet а onda Miko rović odvuče Odiseja iz čadora i ne viđesmo ih više. Homer je iša iz jednoga u drugi kraj čadora sve ukćući, ja sam podmaziva grlo onijem Nektarom i tako trajasmo. U jedan mah jer mi dodija, upitah Homera što ne sjedne i ne piše. "Kako pisanje, kaki bakrači, da sam Dalaj Lama ne bi se moga skoncentrisat ni nos da obrišem а ne ođe Epos da činim", vrisnu Homer i poče čupat ono malo kose iza ušiju. "Da mi je znat đe su i što čine ?" Sjeđenje je opuč priležanju, o stojanju nema ni zbora ali se nadljudskim naporom i viteškim obrazom naćerah te ustadoh i oškrinuh vrata od čadora. Dočeka me tišina, ono što je bilo mrca то је i dalje ležalo ali niđe živoga čoeka ! Viđeh DVA VRANA GAVRANA ali bjeu zauzeti, lećeli su put LJUBE KULINA BANA. Homer mi se nakači na leđa sve vičući : "Što vidiš , što vidiš , pričaj jadan !?" Ižljegoh iz čadora i gle čuda, viđeh kako Trojanci koji su izišli ispred zidina, guraju u grad nekakvoga konja sačinjenog od čamovijeh štica, velikog ka Biljarda, glava mu se u oblake vije. Prosvijetlih se ! Miko Petroviću junače i mudra glavo, ti zboriš i tvoriš ! Okrenuh se put Homera : "Pobratime starino Homere, ajd u čador pa u ruke divit i artiju a ja ću ti diktirat !

Mnim da ste dosad čitali ILIJADU i ODISEJU ?