26.

Sjedimo Miko Petrović i ja i pijemo Lozu. Uvijamo zlatnu Čapljinsku Škiju što ni je posla Mili Čišić iz Mostara i lijepo ni je. Kvarat od ure po kvarat i sastavismo ljetnji dan do podne. Pojavi se Stana i upita ne oćemo li popit što, dok ona svari Raštan s Kastradinom ? Nije ni bilo teško odlučit. "Donesi ni bocu Loze i nemo žurit s tijem Raštanom", reče Miko Petrović. Zavalismo se mi u stolovače i ne mijenjaj rabotu. Ono što valja ne treba mijenjat, tu ti nije preša za evolucijom, dobra Loza ti je sami vrh evolucije !" Sjedimo ti mi, Loza ni liječi junački organizam, kad eto ti ga Jovo Bućov, u narod poznat ka Amerikanac. Iša je u Ameriku za rabotom a koliko ga ja poznajem, nije se previše trsio da je nađe. "Đe ste dobri ljudi i junaci" , odma će Jovo, mi otpovrnusmo i sjedosmo ga uz nas. "Što ima dobro dobri moj Jovane", prevarih se ja ? Amerikanca nije trebalo pitat dvaput. Ispriča ni da je Kapitalizam u zadnji stadijum, da će propas do kraja godine а Amerika i Engleska biće zemlja proleterska ka što je dva i dva, četiri. "Vala, da je sreće da Kolumbo nije ni otkriva Ameriku, promrsi kroza zube Miko Petrović, nagrdiše i pobiše našu braću Indijance, strv im se ne znao !" "A i ovi Novi svjetski poredak, ubačih se ja, oca im očinjega !" Zabavismo se još neko vrijeme Mikrosoftom, Cijom, KKK, braćom našom Crnim Panterima, kad ne prekide Jovo Bućov, bači na sto nekakvu ilustraciju. Na prvu stranu bješe žensko čeljade ka od majke rođeno ! "Miči to jadan da ne naiđe Stana", reagovah ja, no mi ne dade Miko Petrović. Uze onu ilustraciju u ruke i zapita Amerikanca što je to i okle mu ? "To vi je PLAYBOY, novina za muške, što je u Ameriku pečati nečesovi Hefner", reče Jovo i još dodade da je i to znak dekadencije i skorog propadanja američkog i svjetskog imperijalizma, naših mrskih neprijatelja. "E kad je tako, zasuka brke Miko Petrović, da pogledamo. Da bi se kako treba suprostavio neprijatelju, moraš ga dobro upoznat." Sve bi i nekako do srednje strane. "Aoj mene do Boga miloga", huknu Miko Petrović i graške znoja mu izbiše na viteško čelo. Amerikanac se potuljeno nasmija inateže Lozu. Okrenu mi ilustraciju Miko Petrović i nećete mi vjerovat, preko obije strane ležaše na crvenu svilu žena ka što ju je LE BON DIEU što bi rekli Sartr i Vadim, stvorio. Obraz mi ne da da lažem, bješe lijepa ka ijedna ali o sramu i obrazu tu ne bješe zbora ! Leži ona na onu svilu gole guzice i sisa i gleda ne pravo u oči. Bogomi se postiđesmo. Povrati ne Jovo Bućov Amerikanac : "Ima li se ođe što popit?" Trgosmo se mi i u momenat sfatih da je Jovo dok smo se mi bavili onom ženetinom, ispraznio bocu. Zovnu Stanu Miko Petrović, reče joj za Lozu pa se okrenu put Amerikanca : "A Boga ti Jovo ima li ona oca, majku, braću...strelica je pečila u vr nosa !" Otpi Jovo iz ćikare pa će : "Koja braća, koji otac i majka, ne znate vi što je truli Zapad. Tamo majke za ruku vode šćeri i skidaju ih za pare, sve kontajući e će kome zapas za oko, pa postat glumice. E to je onda druga priča. Ako postane glumica, ne zna što će od para, kupuje kućerine veće no što je dvor Knjaza Nikole, gradi bazene, kupuje ručno rađene aute, jedu kojekakva azijatska gnijezda i posiplju se najskupljijem Šampanjcem. Bruka je i grdilo što se ćini od njih, Sodoma i Gomora ! No daće dragi Bog te će se ujedinit proleteri svih zemalja i zatrt to ka gubu. Uzeh ja ilustraciju od Mika Petrovića i viđeh da dolje u dno nešto piše, primakoh očima, pisaše : NORMA DŽIN. Prozborismo još koju о skoroj propasti globalnog kapitalizma, zalismo i ojde Jovo Bućov. Minuše godine, sijedim si ih vlasima moga izbrojat , kapitalizam se uzinatio, nikako da skonča. Često se sjetimo Jovove prognoze od godinu dana ali mane rukom Miko Petrović : "Jovo ti je jadan, teoretičar, što njemu znači godina ili sto godina, sve je to relativno, što bi rekla Mileva Marić." Sjedimo mi opet, pijemo Lozu brata mi od tetke Dragana Milonjića, nije joj bilo zamjerke, mezimo sir i masline i sjećamo se viteških vremena. Taman stigosmo do Novice Cerovića i Smail Age Čengića, kad na vrata Jovo Bućov. Ižljubismo se ka braća, pitasmo ga za junačko zdravlje i sjedosmo kraj nas. Prifati se Jovo Loze, nazva ni Boga i poželje dug žifot i svako dobro. Poče priča, sjećanja su ne obhrvala i potraja to Bogomi. U neko doba upita ne Amerikanac : "Kako stojite s kulturnim uzdizanjem, čitate li što, idete li u kino ?" Zasuka brke Miko Petrović : "Što se knjiga tiče, nije ta izdata u svijet а da je nijesmo proučili. "Umberto ne je konsultova oko KLATNA i RUŽA, no mu nijesmo dozvolili da ne navodi ka koautore. Markesa smo nas dvojica odveli u Makondo a ja sam ga lično upozna sa NEVINOM ERENDIROM. Pitaj Pavića ko mu je skrenuo pažnju na HAZARE. Da nije bilo nas dvojice, Andrić se ne bi ni sjetio Višegradske ĆUPRIJE. Džojsa smo na silu upoznali s Homerom i da ne bi toga, nikad ne bi napisa ULIKSA. Kad smo sjeđeli s Beketom i pili, muča je ka NEMUŠTO." "Sjećaš li se, okrenu se put mene, kad smo se odlučivali između Bena Džonsona i onoga Šekspira, kako si Viliju šanuo za HAMLETA, ROMEA I JULIJU а Bogomi nijesi izdrža da mu ne pomeneš VESELE ŽENE VINDZORSKE." "Lafa Nikolajeviča smo mi upoznali s ANOM KARENJINOM. Za Borhesa ne nemoj ni pitat, lično smo ga odveli da vidi ALEF !" "Dobro, dobro, nestrpljivo će Jovo Bućov а i dete li u kino, pratite li svijet pokretnih slika ?" Nasmija se Miko Petrović : "Mniš li da bi Felini snimio AMARKORD da mu nas dvojica nijesmo godinama pričali što smo činjeli u Podgoričku gimnaziju ?" "Akira je smislio RAŠOMON kad smo ga jednom odveli na sjednicu parlamenta." "Da ne pominjem Tarkovskog koji ne bi snimio RUBLJOVA da ga nijesmo vodali od Morače i Pivskog manastira do Studenice, Gračanice, Dečana i Pećke Patrijaršije. Kad se počelo odit na SLUŽBENI PUT, sjetili smo se Emira . Sa OSMIM PUTNIKOM smo najavili Madlen Olbrajt..." "Aman zaman, zavapi Jovo Bućov, rečite vi mene znači li vi što ime Merilin Monro ?" "Čuš Merilin Monro, rekoh ja, to ti je jadan najčuvenija seks bomba na svijet !" "Nema mnogo sreće s muškijema u žifot ali se nadamo e će joj ovi pošljednji, Miler, što se bavi TRGOVAČKIM PUTNICIMA, bit pravi izbor." Prekide me Amerikanac : "Ama stio sam vi reć da je ta Merilin Monro ona đevojka što sam vi je, ima otad ojha, pokaza u PLAYBOY." "Norma Džin", začudih se ja ? Miko Petrović me pogleda i reče : "Zbog tebe ja Brana Petrović reka : PAMĆENJE JE BOLEST tvoga UMA." Ispriča ni Amerikanac o njenoj slavi i bogatstvu, kritički se osvrnu na otuđenje koje će doć glave američkom i ostalom imperijalizmu, onđe, reče, brat brata ne poznaje kad su pare u pitanje." Jopet ja pomenuh Artura Milera i upitah Jova u što se ta veza izmetnula ? "Miler, oni požmirep intelektualni. On ju je najviše nagrdio, nije joj ni mrvu ljubavi pružio а njenu je slavu za svoju guzicu koristio." Ne prođe mnogo i čusmo da je umrla Merilin Monro. Bilo ni je ža ka da smo sestru rođenu izgubili, što je ona bila do SIRAK TUŽNI BEZ IĐE IKOGA !

Što bi reka Jovo Amerikanac, Merilin Monro je bila produkt onijeh što im tragovi smrde nečovještvom. Kako goj okreneš, kod nje ne nađosmo krivice. Odlismo i popismo joj za pokoj duše i nastavismo.