уторак, 23. октобар 2007.

ČETVRTO PISMO

ČETVRTO PISMO

Hvala vam gospodine Tabuki!

Vaše nekonvencionalno udubljivanje u specifičnost mojih problema, otopilo je oko mog srca led strepnje da vam dosađujem.

Ovo je zanimljivo!

Ovo je zanimljivo, "visokoparno“se izražavam kao da pripadam XIX veku, čak snishodljivo, što inače nije moja osobina a koji je

razlog tome ne mogu da dokučim, osim ako to nije osećaj poštovanja prema vama, odnosno vašem delu ili možda zbog načina

na koji smo uspostavili kontakt. Ne bih voleo da sam ga iznudio.

Ali da nastavim nadajući se da moje izražavanje neće zamagliti moje misli.

Ne samo u ovo naše vreme brzine i tehnologije, nego, mislim u svim vremenima, retki su bili pojedinci koji su umeli da čuju i saslušaju drugoga!

Ovde ću citirati Čestertona koji u knjizi THE CLUB OF QUEER TRADES opisujući glavnog junaka Bazila Granta, kaže : "Pričao

bi s bilo kim bilo gde, a govorio je ne samo izvrsno, već sa savršenim interesovanjem i entuzijazmom za stvari dotične osobe.“

Čini mi čast što ste se s pažnjom udubili u moje probleme a još više činjenica što pokušavate da ih i meni i sebi razjasnite i

odgonetnete.

Preporučili ste mi da kod Frojda pročitam o ID-u i EGO-u, što sam i učinio. Iako sam to davno čitao i proučavao, opet mi je bilo

zanimljivo i poučno ali nisam siguran da smo na putu da rešimo moj problem. Možda grešim no čini mi se da se kod mene ne

radi o potisnutom ili potiskivanju, mada sam sklo složiti se o ID-u kao mestu gde se nalaze pojmovi, ljudi ili biljke čijih imena ne mogu da se setim ali ne kao potisnute stvari, već pre kao deo jedne ogromne mase mikro i makro kosmičkog poretka stvari, od

kojih većina (99%!?) nikad ne uspe da se probije do EGO-a.

Frojd takođe kaže da je:“Svaki događaj predeterminiran.“ Ako moj problem uslovno shvatimo kao događaj i kao posledicu determinacije, gde smo stigli?

Gde se nalazi prapočetak mog problema? A prema Jungu, svaki psihološki zaključak i određeno pravilo, omogućuje da se odmah tvrdi i suprotno!

Pol Oster u svojoj knjizi OTKRIVANjE SAMOĆE navodi reči Sv.Avgustina : "Moć sećanja je neverovatna, ono je ogromno nesa-

merljivo svetilište! Ko bi mogao doseći njegove dubine? A ipak je veština moje duše. Iako je deo moje prirode, ne mogu razume-

ti sve ono što jesam.To znači da je um suviše uzak da bi sebe u potpunosti sadržao? Kako ono može biti njegov deo ako se u

njemu ne sadrži?“

Možda je bolje da se vratimo i posvetimo pamćenju.

Pamćenje!? U prvom pismu sam napisao da „pamtim kao slon“! To je činjenica koja je opšte poznata u mom okruženju. Često

me prijatelji, navešću to bez lažne skromnosti, zovu ENCIKLOPEDIJA. Zarad i nabizarnijih stvari, obraćaju mi se s nadom da ću

im ih razjasniti, čak i prijatelji mojih prijatelja ili poznanika.

Nagovaraju me da se prijavim na neki od mnogobrojnih TV kvizova.

Ukratko, kako to i zašto pamtim milione i milione podataka, često bezvredne sadržine a nisam sposoban da zapamtim ime jedne biljke na primer?

Često, pomalo se praveći važan, citiram pesnika B.P. , odnosno njegove stihove: Pamćenje je bolest moga uma“! Čim ih izgovorim u glavi mi se upali signalna

izgovorim u glavi mi se upali signalna svetiljka, svetiljka upozorenja: Hajde, kaži kako se zove...

Snuždim se, za druge bez razloga ili bar ne poznatog a ja sam duboko u sebi nesrećan zbog anomalije kojoj ne znam uzroke ni

razloge!

Završavam ovo pismo, idem da uzmem Leksikon biljaka, pronaći ću onu biljku i do večeras ću ponavljati njeno ime ne bih li ga

zapamtio!

U nadi da ćete mi odgovoriti, vaš M.P.

Нема коментара: