DRUGA KNJIGA, u nastajanju

NATAŠA

Imali smo po osamnaest godina, išli smo u isto odjeljenje, ja sam sjeđela sa njegovim najboljim drugom, jednim od dvojice, drugi je sjedio s njim. Već sam se zabavljala i to sa najpopularnijim fudbalerom u gradu. On mi je bio drug iz odjeljenja i tako sam ga i posmatrala sve dok nisam načula da se viđa sa Ajšom. Ajša je bila dvadesetdevetogodišnja prelijepa djevojka iz Stare Varoši, koplja su se lomila oko nje u gradu ali je ona ponosno uzdignute glave svako veče šetala korzom sa dvije rođake i sama birala onoga koji joj se dopada. Dešavalo se da dugo bude bez momka, bila je izbirljiva. Kada sam saznala za njega i Ajšu, prvi put sam ga pogledala kao muškarca. Bio je visok, vitak, sav u mišićima, igrao je fudbal i bavio se atletikom, lijepu glavu činile su još ljepšom lijepe usne, pravilan nos i božanstvene plave oči. Đe ti je mozak bio, pitala sam samu sebe i odlučila da ga osvojim. Nijesam bila previše iskusna ali sam shvatila da sam ja ta koja mora da načini prvi korak. U to vrijeme nije se moglo javno zabavljati, čak ni šetati zajedno. Na korzou su muškarci šetali zajedno a đevojke isto, merkali se, dobacivali... sve ostalo se odvijalo u tajnosti, daleko od očiju svijeta. Koliko sam čula, on je kod Ajše odlazio kad padne mrak, preko Ribnice, ulazio je kroz baštu. Elem, počela sam na časovima kao slučajno da se okrećem i nježno ga gledam. Na moju žalost to nije dalo nikakvih rezultata. Biti sa Ajšom, u gradu je značilo biti na vrhu! Zavidjeli su mu i stari i mladi. Malo mjesto, pa se ništa ne može sakriti. Zanimljivo, svi su dobro pazili da njegovi ne saznaju. Na neki način volio ga je cio naš grad. Onda sam prelomila, poslije završenih časova, već je padao mrak, silazili smo niz stepenice naše gimnazije, primakla sam mu se i pitala ga da li hoće da me odprati do krojačice preko Morače. Pogledao me iznenađeno ali je pristao. Kada smo došli do visećeg mosta, rekla sam mu: „Hajde da sjednemo na klupu i popušimo po jednu.“ Sjeli smo i zapalili, bilo je bar pola metra između nas. Morača je šumila ispod nas, noć je bila tiha i blaga, nebo vedro, mi smo pušili i ćutali. Šta se sve motalo po njegovoj glavi ne znam ali ja sam bila kao u groznici: „Pa zagrli me već jednom, poljubi...!“ Onda sam se nagla i pritisla svoje usne uz njegov vrat! Osjetila sam kako je uzdrhtao. Nijesam mogla da se uzdržim, potražila sam njegove usne. Ajša je znala što radi! Ljubio me kako niko nije prije. Sada znam da nije samo Ajša bila u pitanju, on je bio nježan i suptilan. Vrtjelo mi se u glavi od navale strasti! Uhvatila sam ga za ruku i šaku stavila na svoje grudi. Nježno ih je mazio preko džempera a onda je šaku uvukao ispod, moja dojka mu je cijela stala u nju, pomazio me po bradavici, istovremeno mi sisajući jezik. Drhtala sam dok me je privijao uz sebe. Odjednom sam se prepala! Što ću ako nas je ko vidio!? Prozvaće me kurvom... bilo je takvo vrijeme, vrijeme lažnog morala, sve što se radilo, radilo se izvan očiju javnosti. Odmakla sam se od njega, pogledao me iznenađeno. Dva, tri minuta kasnije se, dolazeći visećim mostom sa druge strane Morače, pojavila moja majka, prišla nam je i rekla mi da nije lijepo što nijesam došla na zakazanu probu. On je ustao i ljubazno je pozdravio. Kod kuće mi je rekla da joj se dopada, da je lijep i vaspitan.

Raskinula sam vezu na čuđenje svih mojih drugarica, koje su mi na njoj inače zavidjele. Počeli smo da „hodamo“ kako je to naš drug Bobo zvao. Stanovali smo blizu jedno drugog, sa dvije strane velikog parka iza hotela Crna Gora. Nalazili smo se u parku kad padne noć, izabrali smo jednu žbunjem skrivenu klupu i tu se ljubili i „vatali“ kako se to onda govorilo. Oboje smo popustili u učenju, samo smo se gledali i mislili jedno na drugo. Voljela sam ga svim svojim srcem a činilo mi se i on mene. U mraku bioskopa „Omladina“ držali smo se za ruke, šake su nam bile vlažne od znoja a ljubili smo se po haustorima kada bi se vraćali kući. Moram da priznam da su svi naši i moji i njegovi drugovi i drugarice, za vrlo kratko vrijeme prihvatili i podržavali našu vezu. Ipak, on je bio stidljiv i nepreduzimljiv, uvijek sam ja bila ta koja bi započinjala nešto ili predlagala da idemo tamo ili ovamo ili radimo ovo i ono. Iako mlada shvatila sam da je njegov odnos s Ajšom bio takav da joj se on prepuštao a ona je dobro znala što čini. Sa mnom nije htio da ponavlja ono što ga je Ajša naučila, želio je mnogo toga da mi priušti ali se ustručavao, bojeći se da me ne povrijedi ili uvrijedi na bilo koji način. A ja sam silno željela da se privijem uz njegove široke grudi, da me stisne i ljubi do kraja svijeta!

Ostavio me zbog jedne „beograđanke“! Kao da je pala s neba, u gradu se pojavila ona, visoka, dugih lijepih nogu i velikih sisa! Svi momci koji su držali do sebe su se sjatili oko nje, pratili su je kao čopor a ona je sa svima koketirala ali ne više od toga. Susret s njim bio je presudan, obvila se oko njega kao bršljan! Njemu je prijalo što je od sile osvjedočenih zavodnika izabrala baš njega. Nije ga puštala ni trenutak samog. Povukla sam se, a što sam i mogla drugo? Moje drugarice a bogami i njegovi drugovi su činili sve moguće ne bi li nas ponovo povezali ali mu je ona zavrćela i mozak i tijelo, bijelu mačku nije vidio od nje! Za uvijek mi je ostao ljubav, neostvarena do kraja ali ipak ljubav. Kada smo se vidjeli na njegovoj izložbi u Podgorici 2000-dite godine, prije nego što sam pošla, srce mi je udaralo u grudima kao da sam šiparica iako sam već bila baka, osjetila sam da još uvijek postoji neka veza među nama. Ne naravno seksualna nego neka fina, tanana emotivna nit koja će nas, čini mi se uvijek povezivati.