понедељак, 20. јул 2009.

NASTAVAK 7

SMISAO, SVRHA, RAZLOG...

Ko se nije našao u situaciji da se zapita koja je svrha njegovog bitisanja. Vrlo je lako pronaći odgovore u biologiji: produženje vrste ali svest je nepremostiva prepreka! Mravi, žirafe, kitovi, žabe, himalajski jakovi, leptiri, vilin konjici.... imaju u svojim kodovima ugrađen nagon za održanjem i produženjem vrste. Imaju ga i ljudi ali svest je uspela, razvijajući se, da ga modifikuje. Ne iz obesti ili nekog drugog bizarnog razloga, već zbog spoznaje o težini življenja. Čak i domaće životinje, pre svega domaći ljubimci, psi i mačke, živeći dugo sa ljudima, mogu da „upadnu“ u depresiju na primer. Lavica nagonski i instinktivno hrani i brani svoj porod. Ona ne razmišlja da li je njen život težak i da li bi mogao da bude bolji. Prihvata ga takvog kakav jeste, bilo šta da se desi ona ide dalje terana usađenim nagonima.

Svest, ma koliko da je izuzetna i ma koliko da je doprinela razvoju čovekove vrste, opterećuje. Mišljenje nas često sputava, dovodi u bezizlazne situacije, ranjava nas iz časa u čas. Istine radi, ponekad nam pomaže da se na pravi način suprotstavimo brojnim, svakodnevnim nevoljama, češće, dovodi nas u stanje potpune bespomoćnosti. Pokušaji da se radom, šetnjama, čitanjem knjiga, voženjem bicikla, pecanjem ili nekim drugim hobijima, ublaži surovost života, uspevaju samo na „kratke staze.“ Život je lep, veličanstven u svojoj biti ali ja mislim na život koji smo mi ljudi skrojili ili su nam ga skrojili. E on, taj život je noćna mora! Ne možete da zaspite ili se budite u kovitlacu misli kako preživeti dan, kako platiti nagomilane račune, koji je to način da se živi normalno i dostojanstveno a ne biti lopov ili kriminalac ili političar? Ponekad izmučen i iscrpljen svojim životom, umem da kažem: „Šta me briga za Pakao posle smrti kada živim u Paklu!“ Nisam od onih koji lako odustaju (iako znam da odlažem „za sutra“) i svestan sam da nisam sam u svemu tome ali da je teško, teško je.

Dešava mi se da upadnem u letargiju, „prst ne mogu da pomerim“, budem na samoj ivici duboke depresije, obuzima me osećaj izgubljenosti ali se trgnem, najčešće uz J....nu pomoć i počnem da funkcionišem. U početku s mukom i teško ali uspevam da se uspostavim i „teram dalje.“ Nas dvoje jedno drugo „vadimo iz bedaka.“

Voleći J...u i M..u, slikajući, gutajući knjigu za knjigom, družeći se sa dragim mi osobama i pored svega nalazim da život ima smisla, svrhu, razlog.

Povremeni „padovi“ i osećanja beznadežnosti su odvajkada pratili tz malog, običnog čoveka, pa se nastavljaju. Nije potrebno biti Jov pa svakodnevno biti iskušavan do poslednje iskre koja u nama svetli. Potrebno je znati, umeti i hteti raspiriti tu iskru do vesele plamteće vatre, koja jeste smisao, suština, razlog našeg bitisanja, postojanja i života.

3 коментара:

Veca Pereca је рекао...

Miškec, pa sve vreme, i u svim tvojim ispovestima ti nabrajas stavke svrhe življenja - ljubav svih vrsta koju odašilješ i neosporno primaš, profesionalni rad, koji ti daje sve bolje i bolje rezultate, širenje intelektualnih dijapazona, o čemu već tvoja svakodnevna upitanost o suštinskim stvarima daje argumente, uživanje u malim stvarima kao spoznaji vrhunske sreće - sve to govori o svrsi življenja a koja je u tvom izboru da baš tako proživiš svoj život. Ti si izabrao sve to, izabrao si put ka osvešćivanju vlastitog izbora, zar to nije svrha? Nije sve u produžetku vrste, to može i majmun i lavica, ali nikad neće moći da prodru u rešenja kosmičkih pitanja. Ta čovek je jedina živuljka koja ume da se raduje, svestan slasti radovanja! I vrednosti takvog dara.
Uzgred, da li si čitao "Silviusa" Alena Boskea? Ta mnogoznačna knjiga daje poneki odgovor i na tvoje zapitanosti.
A ja stalno imam pred sobom primer vlastite porodice sa očeve strane: moj deda Triša, pokoj mu pravednoj duši uz dve žene izrodio je 13oro dece. Niko iz sledeće generacije nije domašio njegov rekord. Ni blizu - maksimum troje, tako da nas Trifunčića ima jedva toliko, a mnogi više i nisu među živima. Generacija moje ćerke je još malobrojnija. sve su to dobri i pošteni ljudi. ali, jedino moj brat od tetke, ona čupavica i ja razmišljamo o pitanjima koje ti ovde postavljaš, i jedino nas dve gutamo knjige i trudimo se da uz radost življenja shvatimo svrhu života. I opet svako na svoj način.
Ishod pozitivne selekcije.
Čoveku je život dat i samo od njega zavisi hoće li ga unaprediti i time povući čitav predački lanac unapred i obezbediti nekom od potomaka dobar uzor. Usput, poplaća ponešto i računa za ceh koji možda i nije napravio, već neko pre njega. A onda ode u Begečku baru i sve to zaboravi u okvirima elementarnog života. ali, i to je izabrao sam, nije prinuđen da mu taj elementarni vid življenja bude modus vivendi. To je njegov terapijski luksuz, kojeg su lišeni svi oni koji prave i drže lovu.
Ostaj mi zdravo, dobri moj druže,
tvoja Veca Pereca

SUBJEKTIVNO је рекао...

Draga moja Veco,
Nisam čitao Boskea ali ću to uraditi čim mi se ukaže prilika.
Svako tvoje pismo čuvam kao dragulj, pre svega u sebi a onda i na Blogu.
Sešćemo jednom u Kolarac i pričati, pričati....Zaista želim to. Kratki susreti na otvaranjima izložbi su nedovoljni za sve ono što možemo jedno drugom da kažemo.
Ljubim te

Prolaznik је рекао...

Svrha postojanja je slobodna volja, pravo na izbor. Jedino pravo koje je Bog stavio u ruke čoveka. Sve ostalo je posledica naše odluke.

Znali ste da će tako biti! Sa koprive se ne beru ruže! Znali ste to od samog početka, ali bi rado tu odgovornost prebacili negde drugo, a vama nagrada za životno delo.
Šargarepa na glavi magarca. Ako i stigne na kraj puta više neće biti za jelo!
I pored toga i dalje postoji potreba da se zadivi slučajni prolaznik i tako poveća porez na već dodatu vrednost.

Talenat je kao prazna činija, a koji će se duh unutra uliti zavisi samo od vas.
Nije tačno da je toliko vredan, da je izvan ovog sveta, izvan ovog života.
Zar ne znate da je to parazitska biljka. Ona ne stoji samostalno. Ona naš život živi, našu hranu jede , ona pije naše piće.

A vrhunac umetnosti je kad se delo u mojim rukama poklopi sa mentalnom slikom u mojoj glavi.

I ja sam umetnik kao i vi, ali je moja umetnost u mojoj duši. Moje su mentalne slike u mojim rukama. Moje su ruke u rukama prostih ljudi.
Ja to ne radim iz ničega, sa drugačijim alatom, niti na drugom mestu. Ja to radim bolje od njih!

Postojim samo zato što Bog tako hoće. Zbog toga je radost moja velika, jer deo mog života pripada samo meni!

Svako dobro!